Prestanite bubati nastavke njemačkih pridjeva! Jedna priča će vam pomoći da ih u potpunosti shvatite.
Kada se spomene njemački jezik, što vam zadaje najveću glavobolju?
Ako je vaš odgovor "nastavci pridjeva", čestitamo, definitivno niste sami. Ti nastavci, poput noćne more, koji se mijenjaju ovisno o rodu, broju i padežu imenice, prava su "prva velika prepreka" koja odvraća početnike.
Svi smo to iskusili: gledajući složenu tablicu padežnih promjena, čupajući kosu i bubajući napamet, da bismo na kraju pogriješili već u prvoj izgovorenoj rečenici.
Ali što ako vam kažem da promjena njemačkih pridjeva zapravo uopće ne zahtijeva bubanje napamet? Iza toga stoji jedan vrlo pametan, čak bismo rekli elegantan "poslovni princip".
Danas ćemo uz pomoć jednostavne priče u potpunosti razjasniti ovu logiku.
Zaposlenik koji "čita raspoloženje šefa"
Zamislite da je svaka njemačka imenska fraza mali tim s jasno definiranom podjelom rada.
- Član (der, ein...) = Šef
- Pridjev (gut, schön...) = Zaposlenik
- Imenica (Mann, Buch...) = Projekt
U ovom timu, glavni zadatak zaposlenika (pridjeva) je samo jedan: popuniti ono što nedostaje.
Glavna odgovornost šefa (člana) je da jasno odredi ključne informacije o projektu (imenici) — a to su njegov "rod" (muški/srednji/ženski) i "padež" (uloga u rečenici).
A zaposlenik (pridjev) je vrlo "razuman"; on će prvo pogledati koliko je posla šef odradio, a zatim odlučiti što on sam treba učiniti.
Nakon što shvatimo ovu pretpostavku, pogledajmo tri uobičajene "poslovne situacije".
Scenarij jedan: Šef je super sposoban (slaba promjena)
Kada se u timu pojave određeni članovi poput der, die, das, to je kao da je stigao super sposoban šef s jasnim uputama.
Pogledajte:
- der Mann: Šef vam jasno govori da je projekt "muškog roda, nominativ".
- die Frau: Šef vam jasno govori da je projekt "ženskog roda, nominativ".
- das Buch: Šef vam jasno govori da je projekt "srednjeg roda, nominativ".
Šef je sve ključne informacije jasno prenio, što treba učiniti zaposlenik (pridjev)?
Ništa ne treba raditi, može se ljenčariti!
On samo treba simbolično dodati -e ili -en na kraju, kako bi signalizirao "pročitano i primljeno", i posao je gotov.
Der gut_e_ Mann liest. (Taj dobar čovjek čita.)
Ich sehe den gut_en_ Mann. (Vidim tog dobrog čovjeka.)
Glavno pravilo: Ako je šef jak, ja sam slab. Šef je dao sve informacije, pa zaposlenik koristi najjednostavniju promjenu nastavka. To je takozvana "slaba promjena". Nije li jednostavno?
Scenarij dva: Šefa danas nema (jaka promjena)
Ponekad u timu uopće nema šefa (člana). Na primjer, kada govorite o nečemu općenito:
Guter Wein ist teuer. (Dobro vino je skupo.)
Ich trinke kaltes Wasser. (Pijem hladnu vodu.)
Šefa nema, nitko ne daje informacije o "rodu" i "padežu" projekta. Što sad?
Tada zaposlenik (pridjev) mora istupiti i preuzeti svu odgovornost! Ne samo da mora opisati projekt, već mora i jasno pokazati sve ključne informacije (rod i padež) koje šef nije pružio.
Stoga ćete primijetiti da u ovoj situaciji "šefa nema", nastavak zaposlenika (pridjeva) izgleda gotovo identično kao i "super sposoban šef" (određeni član)!
- der → guter Wein (muški rod, nominativ)
- das → kaltes Wasser (srednji rod, akuzativ)
- dem → mit gutem Wein (muški rod, dativ)
Glavno pravilo: Ako šefa nema, ja sam šef. Bez člana, pridjev mora koristiti najjaču promjenu nastavka kako bi popunio sve informacije. To je "jaka promjena".
Scenarij tri: Šef je nejasan (mješovita promjena)
Dolazi najzanimljivija situacija. Kada se u timu pojave neodređeni članovi poput ein, eine, to je kao da je stigao šef koji je pomalo nejasan.
Na primjer, šef kaže:
Ein Mann... (Jedan muškarac...)
Ein Buch... (Jedna knjiga...)
Problem je: ako gledate samo ein, ne možete biti 100% sigurni je li to muški rod, nominativ (der Mann), ili srednji rod, nominativ/akuzativ (das Buch). Informacije su nepotpune!
Tada "razuman" zaposlenik (pridjev) mora istupiti i "spasiti stvar".
On će precizno popuniti informacije tamo gdje su šefove informacije nejasne.
Ein gut_er_ Mann... (Šefovo ein je neodređeno, zaposlenik dodaje -er za informaciju o muškom rodu)
Ein gut_es_ Buch... (Šefovo ein je neodređeno, zaposlenik dodaje -es za informaciju o srednjem rodu)
Ali u situacijama kada su informacije jasne, na primjer, u dativu einem Mann, šefovo -em je već dalo dovoljno informacija, i zaposlenik može nastaviti "ljenčariti":
mit einem gut_en_ Mann... (Šefovo einem je vrlo jasno, zaposlenik samo koristi jednostavno -en)
Glavno pravilo: Ono što šef ne razjasni, ja ću dopuniti. To je bit "mješovite promjene" — intervenirati samo kada je potrebno i popuniti informacije koje nedostaju kod neodređenog člana.