Nema više bubanja nemačkih pridevskih nastavaka! Jedna priča da vam to zauvek razjasni

Podeli članak
Procenjeno vreme čitanja 5–8 min

Nema više bubanja nemačkih pridevskih nastavaka! Jedna priča da vam to zauvek razjasni

Kada se pomene nemački, šta vam zadaje najviše glavobolje?

Ako je vaš odgovor „pridevski nastavci“, čestitam, definitivno niste sami. Taj nastavak, koji se menja kao noćna mora u zavisnosti od roda, broja i padeža imenice, prosto je prva velika prepreka koja obeshrabruje početnike.

Svi smo to prošli: Gledajući u složenu tabelu padežnih promena, čupajući kosu i bubajući napamet, i onda pogrešimo čim izgovorimo prvu rečenicu.

Ali šta ako vam kažem da promene nemačkih prideva zapravo uopšte ne zahtevaju bubanje napamet? Iza toga stoji jedan vrlo pametan, čak elegantan „poslovni princip“.

Danas ćemo, uz pomoć jedne jednostavne priče, potpuno vam razjasniti ovu logiku.

Zaposleni koji se prilagođava šefu

Zamislite, svaka nemačka imenička fraza je mali tim sa jasno podeljenim ulogama.

  • Član (der, die, das, ein, eine...) = Šef
  • Pridev (gut, schön...) = Zaposleni
  • Imenica (Mann, Buch...) = Projekat

U ovom timu, zaposleni (pridev) ima samo jedan ključan zadatak: da dopunjuje informacije i ispravlja nedostatke.

Glavna odgovornost šefa (člana) je da jasno odredi ključne informacije o projektu (imenici) — odnosno njegov „rod“ (muški/srednji/ženski) i „padež“ (njegova uloga u rečenici).

A zaposleni (pridev) je vrlo „snalažljiv“; on će prvo videti koliko je šef posla obavio, pa će tek onda odlučiti šta on treba da uradi.

Razumevajući ovu premisu, pogledajmo tri uobičajena „poslovna scenarija“.

Scenario jedan: Šef je super sposoban (Slaba promena)

Kada se u timu pojave određeni članovi kao što su der, die, das, to je isto kao da je stigao super sposoban šef, sa jasnim instrukcijama.

Pogledajte:

  • der Mann: Šef vam jasno kaže da je projekat „muškog roda, nominativ“.
  • die Frau: Šef vam jasno kaže da je projekat „ženskog roda, nominativ“.
  • das Buch: Šef vam jasno kaže da je projekat „srednjeg roda, nominativ“.

Šef je sve ključne informacije predočio jasno i glasno, šta zaposleni (pridev) treba da uradi?

Ništa ne mora da radi, može da se opusti!

On samo treba simbolično da doda -e ili -en na kraju, kao znak „pročitano, primljeno“, i posao je završen.

Der gut_e_ Mann liest. (Taj dobar čovek čita.)

Ich sehe den gut_en_ Mann. (Vidim tog dobrog čoveka.)

Ključno pravilo: Kad je šef jak, ja sam slab. Šef je dao sve informacije, pa zaposleni koristi najjednostavnije promene nastavaka. To je takozvana „slaba promena“. Zar nije jednostavno?

Scenario dva: Šef danas nije došao (Jaka promena)

Ponekad, u timu uopšte nema šefa (člana). Na primer, kada govorite o nečemu uopštenom:

Guter Wein ist teuer. (Dobro vino je skupo.)

Ich trinke kaltes Wasser. (Pijem hladnu vodu.)

Šefa nema, niko ne pruža informacije o „rodu“ i „padežu“ projekta, šta onda?

U tom trenutku, zaposleni (pridev) mora da istupi i preuzme svu odgovornost! On ne samo da mora da opiše projekat, već i da jasno prikaže sve ključne informacije (rod i padež) koje šef nije obezbedio.

Zato ćete otkriti da u situaciji „odsustva šefa“ nastavak zaposlenog (prideva) izgleda skoro identično kao kod tog „super sposobnog šefa“ (određenog člana)!

  • der → guter Wein (muški rod, nominativ)
  • das → kaltes Wasser (srednji rod, akuzativ)
  • dem → mit gutem Wein (muški rod, dativ)

Ključno pravilo: Kad šefa nema, ja sam šef. Bez člana, pridev mora da koristi najjaču promenu nastavaka kako bi dopunio sve informacije. To je „jaka promena“.

Scenario tri: Šef je nejasan (Mešovita promena)

Dolazi najzanimljivija situacija. Kada se u timu pojave neodređeni članovi kao što su ein, eine, to je isto kao da je došao šef koji govori napola, pomalo nejasan.

Na primer, šef kaže:

Ein Mann... (Jedan čovek...)

Ein Buch... (Jedna knjiga...)

Problem je sledeći: Gledajući samo ein, ne možete 100% biti sigurni da li je to muški rod, nominativ (der Mann), ili srednji rod, nominativ/akuzativ (das Buch). Informacija je nepotpuna!

U tom trenutku, „snalažljivi“ zaposleni (pridev) mora da „priskoči u pomoć“.

On će precizno, tamo gde su šefove informacije nejasne, dopuniti informacije.

Ein gut_er_ Mann... (Šefovo ein je nejasno, zaposleni koristi -er da dopuni informaciju o muškom rodu)

Ein gut_es_ Buch... (Šefovo ein je nejasno, zaposleni koristi -es da dopuni informaciju o srednjem rodu)

Ali u situacijama kada su druge informacije jasne, na primer, dativ einem Mann, šefov nastavak -em je već dao dovoljno informacija, zaposleni onda opet može da „opusti se“:

mit einem gut_en_ Mann... (Šefovo einem je vrlo jasno, zaposleni koristi jednostavno -en i to je to)

Ključno pravilo: Ono što šef ne razjasni, ja ću dopuniti. To je suština „mešovite promene“ — delovanje samo kada je neophodno, dopunjujući deo informacija koje neodređeni član nedostaje.

Od sada zbogom bubanju napamet