Prestanite da „bubate“ engleski – učite jezik, ne jelovnik
Da li ste se ikada ovako osećali?
Preuzeli ste najpopularnije aplikacije za učenje reči, iščitali debele gramatičke knjige, sakupili bezbroj beleški za učenje od „engleskih genija“. Ali kada stranac zaista stane pred vas, vaš mozak je prazan, mučite se pola sata i jedva izustite jedno neprijatno „Hello, how are you?“
Uvek smo mislili da je učenje jezika kao kupovina u supermarketu, gde reči, gramatiku i rečenične obrasce stavljamo jedan po jedan u kolica, i kada platimo, prirodno stičemo veštinu „tečnog govora“.
Ali, kakav je ishod? Naša kolica su prepuna, ali i dalje ne znamo kako da od tih namirnica napravimo pristojno jelo.
Promenimo pristup: Učenje jezika je više kao učenje kuvanja
Zaboravimo reč „učenje“ i zamenimo je sa „iskustvo“.
Zamislite da ne „učite“ jezik, već da učite da pravite egzotično jelo koje nikada niste probali.
-
Reči i gramatika su vaše namirnice i recepti. Naravno, one su važne, bez njih ništa ne možete da uradite. Ali samo pamćenje recepata napamet i gledanje u namirnice ceo dan neće stvoriti dobar obrok.
-
„Osećaj za jezik“ je „prava mera“ prilikom kuvanja. To je najčudesniji deo. Kada treba mešati, kada dodati začine, kada isključiti ringlu? Sve ovo vam ne mogu u potpunosti objasniti hladne reči iz recepta. Morate lično da kuvate, da osetite promene temperature ulja, da osetite miris koji se širi, pa čak i... da zabrljate nekoliko puta.
-
Grešiti znači da vam jelo zagori. Svaki veliki kuvar je nekada zagoreo jelo, to nije ništa strašno. Važno nije da li je zagorelo ili nije, već da li ste probali i razumeli da li je vatra bila prejaka ili ste so dodali prerano? Svaki mali „neuspeh“ vam pomaže da savladate pravu „meru“.
Problem mnogih od nas u učenju jezika leži upravo ovde: previše smo usredsređeni na pamćenje recepata, a zaboravili smo da upalimo ringlu.
Bojimo se da pokvarimo jelo, plašimo se da potrošimo namirnice, i plašimo se da će nam se drugi smejati zbog našeg kulinarskog umeća. Stoga, uvek ostajemo u fazi pripreme, kuhinja je prepuna najsvežijih namirnica, ali je ringla uvek hladna.
Prava „tečnost“ je hrabrost da se upali ringla
Pa, kako da upalimo tu ringlu?
Odgovor je jednostavan: počnite od najjednostavnijeg jela.
Ne razmišljajte odmah o tome da spremate „Carsku gozbu“ (vodite savršen, dubok razgovor). Počnite sa „kajganom sa paradajzom“ (jednostavan pozdrav).
Današnji cilj nije da „naučite napamet 100 reči“, već da „koristite 3 reči koje ste danas naučili, da pozdravite nekoga“.
Gde je ta „osoba“? To je nekada bio najveći problem. Nemamo toliko stranih prijatelja oko sebe, a putovanje u inostranstvo je preskupo. Kao kuvar koji želi da nauči da sprema Sečuansku kuhinju, ali ne može da nabavi sečuanski biber i čili papričice.
Ali sada, tehnologija nam je dala savršenu „globalnu kuhinju“.
Na primer, alati poput Intent-a, to je kao „pametna ringla“ sa ugrađenom funkcijom prevođenja. Ne morate da brinete da li ćete moći da govorite, AI će vam pomoći da vaš „svakodnevni govor“ trenutno pretvorite u autentično „egzotično jelo“. Potrebno je samo da skupite hrabrost i hrabro počnete da ćaskate sa ljudima sa drugog kraja sveta.
Kada ga koristite da sa francuskim prijateljem razgovarate o njegovim omiljenim filmovima, i sa japanskim prijateljem diskutujete o animama koje ste nedavno gledali, više niste „učenik“.
Vi ste iskusni, jedan komunikator, i kuvar koji uživa u čarima kuvanja.
Prava čar jezika nije u tome koliko savršenih rečenica ste savladali, već u tome koliko zanimljivih ljudi vam može pomoći da upoznate, i koliko različitih kulturnih „ukusa“ možete iskusiti.
Dakle, prestanite da se držite recepata.
Uđite u kuhinju, upalite ringlu, hrabro stvarajte, komunicirajte, grešite, i probajte. Otkrićete da je najlepši deo učenja jezika upravo ta vrelina i živost ljudske interakcije.