Učili ste engleski 10 godina, zašto i dalje ne možete da progovorite?
Mnogi od nas dele zajedničku bolnu tačku:
Učili smo engleski petnaestak godina, imamo veći fond reči od bilo koga, a gramatička pravila znamo u malom prstu. Međutim, čim sretnemo stranca i poželimo da progovorimo, mozak nam se pretvori u kašu, pocrvenimo od muke i na kraju jedva iscedimo jedno neprijatno „Hello, how are you?“
Zašto smo uložili toliko vremena i energije, a i dalje smo „nemi“ učenici engleskog jezika?
Problem nije u tome što se nismo dovoljno trudili, već u tome što smo od samog početka krenuli u pogrešnom smeru.
Učenje jezika nije učenje napamet, već učenje kuvanja
Zamislite da želite da naučite da kuvate.
Kupili ste gomilu vrhunskih kuvara, naučili ste napamet „Umetnost kulinarstva“ i „Uvod u molekularnu gastronomiju“ od korice do korice. Svaki dan provodite 8 sati gledajući kulinarske emisije, od svakodnevnih jela do Mišlen zvezdica – svaki korak, temperaturu, sastojak, znate u tančine.
Sada vas pitam: mislite li da znate da kuvate?
Naravno da ne. Zato što ste samo „kulinarski kritičar“, a ne „kuvar“. Glava vam je puna teorije, ali nikada niste stvarno ušli u kuhinju i uhvatili kutlaču.
Većina nas je „jezički kritičar“. Mahnito učimo reči napamet (pamtimo sastojke iz recepata), detaljno proučavamo gramatiku (istražujemo kulinarske teorije), i intenzivno vežbamo slušanje (gledamo kulinarske emisije). Mislimo da, ako dovoljno gledamo i dovoljno razumemo, jednog dana ćemo prirodno moći da progovorimo.
Ali upravo je to najveća zabluda. Razumevanje ne znači i sposobnost govora. Baš kao što razumevanje recepta ne znači i sposobnost kuvanja.
„Govor“ i „pisanje“ su aktivno kuvanje, to je „izlaz“; dok su „slušanje“ i „čitanje“ gledanje recepata, to je „ulaz“. Ako samo gledate, a ne radite, uvek ćete biti samo posmatrač.
I vaš „materni jezik“ može da zahrđa, baš kao veština majstora kuvara
Ovo pravilo važi čak i za naš maternji jezik.
Zamislite vrhunskog majstora sečuanske kuhinje koji se preselio u inostranstvo i dvadeset godina kuvao samo testenine i pice. Kada se vrati u Čengdu i poželi da napravi autentično „povratno kuvano meso“ (huíguòròu), mislite li da će njegova veština biti savršena kao nekada?
Verovatno neće. Možda će zaboraviti proporcije nekog začina, ili će mu osećaj za temperaturu postati otupeo.
Jezik je takođe vrsta „mišićne memorije“. Ako 90% svog vremena svakodnevno koristite engleski, vaši „kineski mišići“ će prirodno atrofirati. Primetićete da vam je teško da se setite reči, da mešate englesku gramatiku dok govorite, pa čak i da vam treba dugo da izrazite jednostavnu misao.
Zato, nemojte misliti da se maternji jezik podrazumeva. I on zahteva da ga negujemo, koristimo i usavršavamo, baš kao i strani jezik.
Postanite „domaći kuvar“, a ne „gastronom“
Mnogi se uplaše kad pomisle na učenje jezika, jer se čini da je to put bez kraja. Danas naučite „zdravo“, a sutra vas čekaju hiljade reči i izraza.
Ne plašite se. Vratimo se analogiji sa kuvanjem.
Kada naučite da napravite kajganu sa paradajzom, rešićete problem gladi. To je kao da ovladate osnovnim razgovorima, što je dovoljno za svakodnevnu komunikaciju. Napredak u ovoj fazi je munjevit.
Međutim, naučiti da napravite „Budin skok preko zida“ (tradicionalno kinesko jelo), to je samo šlag na torti. Sjajno je, ali ne utiče na vašu svakodnevnu ishranu. To je kao učenje naprednih rečnika i retkih izraza; može vaš izraz učiniti elegantnijim, ali uticaj na poboljšanje ključnih komunikacionih veština ima opadajuće granične prinose.
Dakle, naš cilj nije da postanemo „teoretičari kulinarstva“ koji poznaju sve kuhinje, već da postanemo „domaći kuvari“ koji lako mogu da spreme nekoliko omiljenih jela. Tečna komunikacija je daleko važnija od savršenog poznavanja svega.
Prestanite samo da gledate recepte, uđite u kuhinju!
Sada dolazi pravi izazov: ako nikada niste progovorili, kako da počnete?
Odgovor je jednostavan: od trenutka kada odlučite da progovorite.
Ne čekajte dan kada ćete biti „spremni“. Nikada nećete biti „spremni“. Baš kao u učenju kuvanja, prvi tanjir jela će verovatno zagoreti, ali to je neizbežan put da postanete kuvar.
Ne treba vam više teorije, već „kuhinja“ u kojoj možete slobodno da „uprskate“ i ne brinete da će vam se smejati.
U prošlosti je to bilo teško. Morali ste da nađete strpljivog jezičkog partnera ili da platite privatnog predavača. Ali sada, tehnologija nam je dala izvanredno mesto za vežbanje.
Aplikacije za ćaskanje poput Intent su kao otvorena globalna kuhinja za vas. Možete u bilo koje vreme i bilo gde da pronađete ljude iz celog sveta za razgovor, da vežbate svoje „kulinarske veštine“. Najbolje od svega, ima ugrađen AI prevod u realnom vremenu, pa kada se zaglavite i ne možete da se setite kako se nešto kaže (sastojak), to je kao da imate majstora kuvara pored sebe koji vam daje savete. Ovde možete hrabro da grešite, jer svaka greška je korak napred.
Dođite odmah na Intent i započnite svoje prvo „kuvanje“.
Prestanite da se zadovoljavate ulogom posmatrača.
Bogata gozba sveta čeka da je probate.